Neočekivani susreti: Točke presijecanja
Metodologije istraživanja i interpretacije umjetničkih praksi historijske konceptuale
>> otvoreni seminar >>
Tematizirane umjetničke, kustoske i intelektualne prakse i same predstavljaju procese traženja novih metodologija, nadilazeći konvencionalne dihotomije i rastvarajući međuprostore između individualnog i kolektivnog, privatnog i javnog, urbanog prostora i prirode, akcije i eskapizma, umjetnosti i neumjetnosti, umjetnosti i politika, umjetnika i kustosa, vidljivog i nevidljivog.
Seminar okuplja istraživanja u nastajanju, od kojih se neka prvi put javno predstavljaju, pa prije svega aktivira točku susreta istraživačkih bilješki i materijala te preispitivanje metodologija u kojem su sve sudionice, zajedno sa zainteresiranom publikom pozvane/i na otvorenu, zajedničku refleksiju.
Poseban naglasak je na divergentnim modelima definiranja samog pojma, ali i povijesno-umjetničke interpretacije konceptualne umjetnosti, imajući u vidu i pomak u paradigmi same kronologije historijskog konceptualizma s obzirom na ‘proširenu’ geografiju povijesti umjetnosti 20. i 21. stoljeća.
Program seminara
subota, 27.11.2010. 12.00 – 15.00 & 16.30 – 18.45
Galerija Miroslav Kraljević
Šubićeva 29, Zagreb
12.00 – 12.30 Branka Stipančić i Vlado Martek, predavanje-vodstvo po izložbi Poezija u akciji
12.45 – 13.30 Edit András: Genij po cijenu njene smrti
13.30 – 14.15 Alexandra Jach: Pitch-In Culture – umjetnost i diskurz zajednice u Poljskoj ranih 80-ih
14.15 – 15.00 DeLVe (Ivana Bago & Antonia Majača): Izvađeni iz gomile. Nacrti za odgođenu publiku
16.30 – 17.15 Mara Traumane: Hepeninzi i performansi u Latviji 1970-ih i 1980-ih
17.15 – 18.00 Lissette Olivares: Konceptualne prakse u Čileu 1970-ih i 1980-ih: Colectivo de Acciones de Arte (CADA) & Las Yeguas del Apocalipsis (the Mares of the Apocalypse)
18.00 – 18.45 Nives Sertić: prezentacija umjetničko-istraživačkog projekta OMM (O MM Centru)
Branka Stipančić i Vlado Martek, predavanje-vodstvo po izložbiPoezija u akciji
Kustosica izložbe Branka Stipančić, iz velikog opusa Vlade Marteka, usmjerila je pažnju na one radove koji izravnije reflektiraju pjesnika i pjesništvo, književnika i knjigu. Na izložbi su predstavljeni poetski objekti, knjige kao djelo umjetnika, samizdati, poetske agitacije, dokumentacija poetskih akcija, crteži, kolaži, geografske mape, itd. tj. radovi u kojima se “proteže” poezija Vlade Marteka.
Edit András: Genij po cijenu njene smrti
“Pomnim čitanjem” skulpture, Mađarska ljepotica 1985 umjetnika Gyule Pauera, te njenog procesa nastanka i recepcije, Edit András dekonstruira modernistički mit o muškom geniju, čiji je preduvjet smrt žene. András analizira taj mit povezujući priču o mađarskoj pobjednici na natjecanju ljepote 1985. godine koja je kasnije počinila samoubojstvo, s toposom kojega se može pronaći u Istočnoj Europi, u kojem odana žena srednjovjekovnog graditelja mora biti žrtvovana i živa ukopana u zid, kako bi njezin muž sagradio dvorac. Analiza se osvrće na bajke i arhetipske radove na prijelazu 19. u 20. stoljeće, koji bi se mogli podijeliti u nekoliko grupa, od prizora umiranja na krevetu, prikaza (mrtvih) tijela, ofilizma i “nekromansije” preko scena ubojstva iz požude njemačkog ekspresionizma do vrlo nedavno holivudskog hita Parfem.
Edit András je povjesničarka umjetnosti i kritičarka. Doktorirala je na Sveučilištu Loránd u Budimpešti; od 1987. radi na Istraživačkom institutu za povijest umjetnosti Mađarske akademije znanosti, u Budimpešti. Njezini osnovni interesi tiču se moderne i suvremene ruske, istočno- i centralno-europske umjetnosti, rodnih pitanja, umjetnosti u javnom prostoru, konceptualne umjetnosti i teorije umjetnosti u doba tranzicije u postsocijalističkim zemljama. Autorica je brojnih tekstova i članaka, te je sudjelovala na brojnim konferencijama. Njezina posljednja knjiga nozi naziv Kulturni transvestizam. Umjetnost u ruševinama socijalizma, Argumentum, Budimpešta, 2009 (na mađarskom). Urednica je antologijeTransitland. Video umjetnost iz centralne i istočne Europe 1989-2009, Ludwig Museum, Budimpešta, 2009. Dobitnica je nagrade mađarske sekcije AICA-e 2008. Živi i radi u Budimpešti i na Long Islandu.
Alexandra Jach: Pitch-In Culture – umjetnost i diskurz zajednice u Poljskoj ranih 80-ih
Aleksandra Jach u svojoj će se prezentaciji usredotočiti na diskurs ‘zajednice’ u umjetničkoj praksi koja se bez institucionalne potpore pojavila početkom 1980-ih. Ta je praksa izložena u člancima, knjigama, artzinima, manifestima, intervjuima fenomena poznatog kao Pitch-In Culture – neformalne grupe umjetnika i amatera organizirane usred ratnog stanja u Poljskoj (1981.). Njihova privatna, situacijska i efemerna djelatnost donosi/stvara metodološki problem – kako opisati dinamični umjetnički proces u kontekstu estetskih, političkih, ekonomskih razlika unutar grupacije. Predstavit će filmove, fotografije i artzinove koji će doprinijeti diskusiji o pojmu «bivanja sa» u komunističkim vremenima.
Aleksandra Jach je povjesničarka umjetnosti, doktorantica na Sveučilištu Jagiellonian u Krakówu (disertacija o pojmu kolektivnosti u poljskoj umjetnosti zadnjih dekada). Kustosica sljedećih izložbi: Body in the Library (Design gallery, Wrocław, 2010.), Controlled image(RCA, London, 2009.), Ain’t no sorry (Museum of Modern Art, Warsaw, 2008.). Piše u više časopisa (Obieg, Ha!art, Czas kultury, Res Publica) i drugih publikacija poput “Textiles. Young Polish Culture Dictionary” (2007.), “Report about independent art institutions in Poland 1989-2009” (2011.).
DeLVe (Ivana Bago & Antonia Majača): Izvađeni iz gomile. Nacrti za odgođenu publiku
Izvađeni iz gomile je dugoročni kustosko/povjesno-umjetnički projekt koji se započeo 2008. godine istraživanjem i kontekstualizacijom umjetničkih i izložbenih praksi 60-ih i 70-ih godina u Hrvatskoj, pri čemu je istraživanje zaobišlo analizu samih umjetničkih radova, kako bi se fokusiralo na oblike umjetničkog udruživanja i zajedničkog djelovanja naspram ideološki definiranom kolektivitetu, dekonstruirajući pritom postojeće povjesno-umjetničke narative, kao i umjetničke samohistorizacijske pothvate, te tematizirajući, među ostalim, odnos institucija i samoorganiziranih umjetničkih inicijativa, kao i utjecaj pojedinih kustoskih i izložbenih projekata na transformaciju i osnaženje same umjetničke prakse. Naslov Izvađeni iz gomile (preuzet iz naslova rada Mladena Stilinovića) označava ne samo diferencijaciju udruženih individualaca naspram u odnosu na društveni kolektivitet, nego označava i samu metodologiju istraživanja, proisteklu iz samog istraživanog materijala, koja se zasniva na ‘slaboj’ strukturi udruženih fragmenata i isječaka, zaobilazeći tako linearni historijski narativ. Nastavak projekta istražit će kako je, na temelju geografski neomeđenih primjera praksi historijske konceptuale koje su se odvijale u prirodi i drugim nekonvencionalnim prostorima, danas moguće redefinirati pojam javnog prostora i djelovanja, i subvertirati imperativ “publike”.
Ivana Bago i Antonia Majača su povjesničarke umjetnosti i kustosice iz Zagreba gdje vode Galeriju Miroslav Kraljević (G-MK) te Institut za trajanje, mjesto i varijable (DeLVe). Pored brojnih projekata u G-MK zajedno su kurirale Stalking With Stories – The Pioneers of the Immemorable (Apexart, New York, 2007.), Be A Happy Worker: Work-to-Rule! (G-MK, Zagreb, 2008.), Salon Revolucije (HDLU, Zagreb, 2008.), Where Everything is Yet to Happen / SpaPort Bijenale 2009/10 (Banja Luka, 2009.), And Then Nothing Turned Itself Inside Out (Kunsthalle Exnergasse, Beč, 2009.), Izvađeni iz gomile(Fragment 1 u okviru projekta Političke prakse jugoslavenske umjetnosti Prelom kolektiva u Beogradu, te Fragment II u Galeriji Škuc u Ljubljani, 2009.). Bile su urednice 83. broja časopisa Život umjetnosti pod naslovom Izda(va)nje revolucije (Institut za povijest umjetnosti, 2009.). Autorice su nekoliko edukacijskih projekata i radionica, uključujući i seminar o historizaciji samoorganiziranih umjetničkih inicijativa i kustoskih/izložbenih praksi u Hrvatskoj u okviru projekta Kustoska platforma realiziran u suradnji s Kulturom promjene, Studentskog centra u Zagrebu (2008/2009).
Mara Traumane: Radionica za restauraciju osjećaja koji se nisu osjetili (NSRD) – Hepeninzi i performansi u Latviji 1970-ih i 1980-ih
Mara Traumane će predstaviti happeninge i performanse u Latviji 1970-ih i 1980-ih, na temelju istraživanja kojega je provela tijekom prirpema za izložbu And Others. Movements, Explorations, Artists in Latvia 1960 – 1984 u Riga Art Space. Razmotrit će problematiku koju lokalni materijal o umjetnosti performansa predstavlja kustosu/ici i istraživaču/ici te istražiti kako pristupiti lokalnim kontekstima povijesti umjetnosti iz komparativne perspektive. Ovo uključuje evaluaciju fokusa aktualnog znanja o umjetnosti u Istočnoj Europi.
Mara Traumane je istraživačica, likovna kritičarka i kustosica. Živi i radi u Berlinu i Rigi. Glavni istraživački fokus joj je umjetnost i kultura u Istočnoj Europi nakon Drugog svjetskog rata te medijska umjetnost. Disertaciju pod naslovom “Interdisciplinary art collectives in Riga and Moscow in the 1970’s and 1980’s” piše na Humboldt Universität u Berlinu. Uređuje antologiju latvijske umjetničke grupe Radionica za restauraciju osjećaja koji se nisu osjetili (NSRD). 2008. vodila je istraživanje latvijske scene za izložbu Gender Check. Femininity and Masculinity in the Art of Eastern Europe. 2009. je zajedno s Bojanom Pejić, Büro Trafo.K i ERSTE fondacijom koorganizirala simpozij READING GENDER. Art, Power and Politics of Representation in Eastern Europe (MUMOK, Beč, 2009.). Trenutno ko-kurira izložbu And Others: Movements, Explorations and Artists1960 – 1984, koja tematizira neslužbene i eksperimentalne umjetničke prakse u Latviji nakon Drugog svjetskog rata.
Lissette Olivares: Colectivo de Acciones de Arte (CADA) & Las Yeguas del Apocalipsis (the Mares of the Apocalypse). Konceptualne prakse u Čileu 1970-ih i 1980-ih
Lisette Olivares će ponuditi close reading promijenjene uloge umjetničkog djelovanja – posebno je promišljajući na primjerima latinoameričkih konceptualnih praksi u Čileu i Argentini u 70-ima i 80-ima, u prvom redu sljedećih umjetnika: Colectivo de Acciones de Arte (CADA), Las Yeguas del Apocalipsis, (the Mares of the Apocalypse). Posebnu će pažnju pridati tome kako svaki od kolektiva intervenira u javni prostor pod autoritarnim režimom i njihovim transgresijama autoritarne države.
Lissette Olivares, asistentica i stipendistica pri NYU, Gallatin School of Individualized Study. Kao umjetnica, teoretičarka, kustosica i pripovjedačica u svom radu ističe feminističku epistemologiju, a koristi i širok spektar metodoloških pristupa iz kritičke teorije, teorije performansa, kulturalnih studija, vizualnih studija, postkolonijalnih studija i posthumanističkih znanosti. Posebno je zanima međuodnos estetike i politike te analiza uloge kulturalnog otpora u razdobljima političke represije. Doktorantica na odsjeku za History of Consciousness pri University of California u Santa Cruzu, gdje završava disertaciju pod naslovom “Repertoires of Literary Resistance”, u kojoj istražuje kako su književni performansi tijekom 80-ih u Čileu osiguravali simbolički prostor za artikulaciju različitih demokratskih imaginarija. Također je kurirala brojne samostalne i grupne ozložbe, između ostalih: Prvi čileanski bijenale performansa 2006., Grotesques, Toronto’s A Space Gallery te nedavno Writing Resistance in Crisis in Collaboration, UCSC Library.
Nives Sertić: O MM (O MM Centru), prezentacija umjetničko-istraživačkog projekta
O MM je multidisciplinarni umjetnički projekt koji se bavi povijesnim kontekstom Multimedijalnog centra Studentskog centra u Zagrebu u odnosu na njegovu sadašnju projekciju u javnosti. Povijesno gledajući MM centar je bio jedno od ključnih mjesta medijske umjetnosti od kraja 70-ih na dalje, a posebno kroz 80-e godine prošlog stoljeća, u Zagrebu i Hrvatskoj, ali je njegov cjelokupni opus još uvijek nepoznat javnosti. Forma umjetničkog projekta ovdje podrazumijeva propitivanje materije iz točke povijesnog i recentnog konteksta arhiva u odnosu na javnost i postavljanja ključnih pitanja s obzirom na društvenu odgovornost u međuodnosu kulturna baština – pojedinac – zajednica. Promišljanje tog konteksta događa se na više nivoa: od umjetničkog istraživanja i procesa rada na projektu do suradnji sa povijesničarima umjetnosti, restauratorima, osobama koje su djelovale u MM-u, te komunikacije i otvaranja prema javnosti.
Nives Sertić je multimedijalna umjetnica. Diplomirala je na Odsjeku za nove medije na ALU, Zagreb 2009. godine. Od 2005. izlaže na nizu skupnih izložbi i surađuje s kazališnim, performativnim i vizualnim umjetnicima. Od rujna 2007. do veljače 2009. glavna koordinatorica interdisciplinarnog projekta Akademija kao laboratorij, ALU Zagreb. Trenutno radi na projektu O MM u Multimedijalnom centru sveučilišta u Zagrebu i s umjetnicom Ivom Cepanec vodi vizualni program za mlade umjetnike Antibiotik u AKC Medika. Trenutno živi i radi u Zagrebu.