Judi Werthein

 
Judi Werthein rođena je u Buenos Airesu u Argentini, gdje je završila postdiplomski studij arhitekture i urbanizma. Živi i radi u Buenos Airesu i New Yorku.

U svojim se radovima Werthein nastoji odreći kontrole, izvodeći umjetnost iz galerijskih zidova u vanjski svijet, gdje je moguće propitivanje njezine moći i efikasnosti. “Prepoznajući individualnu moć publike”, piše Werthein, “nastojim im omogućiti dokidanje i ponovno definiranje granica stvarnosti koje strukturiraju naše postojanje.”

Njezini su radovi, između ostaloga, izlagani u Tate Modernu u Londonu, De Appelu u Amsterdamu, Muzeju suvremene umjetnosti Aldrich u Ridgefieldu (Connecticut) i Centru za suvremenu umjetnost u Vilniusu (Litva). Werthein je također sudjelovala na Manifesti 7 u Bolzanu (Italija), InSite_05 u San Diegu i Tijuani, Bienal de Pontevedra u Galiciji te na 7. bijenalu u Havani (Kuba).
 
Predstavljanje
utorak, 09.06.2009. u 19.00
G-MK | Galerija Miroslav Kraljević
Šubićeva 29
 

Migracijska zoologija (ulomak)
Javier Tellez i Judi Werthein

 
Demonstrirajući limite genetičkog determinizma projekt humanog genoma završio je kao ironična afirmacija naše individualnosti upravo svojom nemogućnosti da objasni humanitet jednostavno kao tekst. Taj je projekt primorao molekularnu biologiju da se usredotoči na načine na koje naši geni ostvaruju interakciju sa stvarnim svijetom. Naša priroda, čini se, podložna je beskrajnoj promjeni od strane same naše prirode. Iako su geni odgovorni za najveći dio anatomije mozga, naši plastični neuroni dizajnirani su kako bi se prilagođavali našim iskustvima. Najbolja metafora našeg DNA je književnost. Kao sva djela klasične književnosti naš genom nije određen izvjesnošću svoga značenja, već svojom lingvističkom nestabilnosti, svojom mogućnosti da potakne mnoštvo interpretacija.
Jonah Lehrer

Povodeći se za šestero novopridošlica iz Ohija, 46 pingvina u zoološkom vrtu u San Franciscu napustilo je svoje jame i otputilo se u veliku seobu – premda njihov bazen baš i nije obala Južne Amerike i unatoč tome što zapravo nemaju kamo ići.

“Potpuno smo izgubili kontrolu”, kaže Jane Tollini, njihova čuvarica. “Ovdje vlada kaos. Već 18 godina obavljam ovaj posao, i sad su me ove ptice slomile.”

Plivaju još od Badnjaka, kružeći bazenom kao smokinzi u perilici rublja. Nitko ne zna zašto su počeli, niti kada će prestati. Sve što se zna jest da je Otok pingvina u zoološkom vrtu iznenada postao vrlo kaotično mjesto.

Početkom 2000. godine Vodeni svijet u Aurori u Ohiju je prodan, a svi njegovi Mageljanovi pingvini, navikli na plivanje tijekom čitave zime, izručeni su Morskom svijetu u San Diegu. Nekoliko ih je tijekom studenog preseljeno u San Francisco, gdje su prije više od 3 tjedna upoznali svoje kolege.

Otada ništa više nije isto.

Za samo 2 sata tri mužjaka i tri ženke iz Ohija – sitniji i poslušniji od svojih zlih i snažnijih kolega iz San Francisca – uvjerili su njih 46 da skoče u bazen s njima. Sada većinu dana plivaju, tek u sumrak pokazujući znakove posustajanja. “Ne mogu zamisliti kako su pingvini iz Aurore naveli ostalih 46 na to”, kaže Tollini, koja ne želi naprosto preseliti šesteročlanu bandu. “Ne eksperimentiram sa svojim pticama.”

Ostali stručnjaci za pingvine ne znaju kako riješiti problem mahnitog plivanja.

“U skupini obično postoji jedna ili dvije dominantne ptice”, kaže Hiler. “Nekako se te životinje istaknu i pokažu da su dostojne biti vođe.”

“Životinje su ‘upale’ u vodu i nisu izašle četiri tjedna,” kaže.

Skupina drskih malih majmuna pobjegla je iz londonskog zoološkog vrta penjući se po visokom drveću i preskočila u susjedni Regent’s Park.

Međutim, njihove su radosne budalaštine – preskakanje ograde koja dijeli park i zoološki vrt – promatrali čuvari.

Glasnogovornica kaže: “Izlaze van i vraćaju se unutra i zaista se ponašaju pomalo bezobrazno.”

Dvanaest je majmuna-vjeverica već bilo u nevolji ranije ove godine jer su počeli krasti mobilne uređaje posjetiteljima – tada su ih morali dresirati kako bi ih pustili na miru.

Upravitelji zoološkog vrta kažu da su poduzeli zaštitne korake kako bi zaustavili bježanje majmuna.

Glasnogovornica kaže: “Majmuni-vjeverice nisu opasne životinje – posjetitelji čak mogu i ušetati u njihov boravišni prostor – i ne predstavljaju prijetnju posjetiteljima.”

Majmuni će se vratiti u svoje stanište zbog hrane, dodala je.
 
Izvorno objavljeno u časopisu Review 77, studeni, 2008.