Iris Hoppe

 
Iris Hoppe (1970, Njemačka) je studirala likovnu umjetnost na Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu. Živi i radi u Kölnu i Amsterdamu. Radi u različitih medijima, od intervencija u javnom prostoru, medijskih instalacija, performasa, crteža do suradničkih projekata koji nadilaze pojedinačne discipline.

Najprije je naveliko eksperimentirala s audiovizualnim medijima, stvarala filmske instalacije u super8- i 16mm-formatu, audioobjekte te performanse posebno koncipirane za film i video. Razmišljajući iz performtivnog djelovanja, umjetnica se posljednjih godina usmjerila na intervencije u javnom prostoru, a rezultati ovih praksi su dokumentaristički video radovi, fotografije i medijske instalacije.

Njene radove obilježava uključivanje ljudi u dijaloški radni proces; umjetnica se usmjerava na neposrednu komunikaciju s građanima i slučajnim prolaznicima koji postaju sudionici intervencija, a time i sastavni dio njenih radova. Participacijski aspekt pritom uglavnom služi poistovjećivanju građanina s umjetničkim djelom u javnom prostoru; već prema iskustvu sudionik se ovime otvara za estetske načine opažanja.

Koncepti njenih radova stvaraju mnoge veze, asocijacije i različite odnose, ulaze u obračun s psihosocijalnim aspektima ljudskog suživota – oko toga kako je zajednički život organiziran, u kojim se formama ljudi susreću i koju ulogu pritom ima oblikovanje javnog prostora.

Iris Hoppe se u svom radu orijentira na proces i neposredno iskustvo te pretežito razvija site-specific projekte. Pritom istražuje temu granica u najširem smislu; granice između naroda i zemalja, granice između čovjeka i čovjeka, vlastite granice, granice pojedinca, umjetnika, mentalne granice, ali i granice umjetnosti kao prostora. Poziva se na razliku između “unutra” i “vani”, na intenzivan odnos između ljudske psihe i naše vanjske percepcije, na smisao bića (Sein) i iluziju bića (Schein), izvanjsku savršenost našeg medijskog svijeta i zbiljske društvene neprilike.

Od 1999. Iris Hoppe je pokrenula i organizirala mnoge zahtjevne internacionalne projekte koji nadilaze pojedinačne discipline. Između ostaloga, sudjelovala je na sljedećim grupnim izložbama i projektima:Art Cologne Sonderschau Lost and Found, IMAI Inter Media Art Institute, NRW Forum Düsseldorf (2008), Crossing the screen, IMAI, NRW Forum, Düsseldorf (2006), Einheit in Vielfalt (u suradnji s pravnicima južnotirolskog istraživačkog instituta EURAC, Bozen) (2006), Video as urban condition, Austrian Cultural Forum, London (2004), border_counter, Utopia Station, Arsenale Biennale di Venezia (2003), Media Art Festival, CMU Museum, Chiang Mai (2003),Europealis-Meeting Point, Auditorium Stedelijk Museum, Amsterdam (2001), 360° Köln, Die Wandelhalle, Colonius Hochhaus, Köln (2000).

Samostalni projekti: Der Paradiesapfel, Lutherkirche, Südstadt Köln (2008), Grenzmarkierungen-Köln, plakatna kampanja (2008), Meeting Point, na velikim ekranima Bahninforma na 26 željezničkih kolodvora (2002), Inside Out, audiovizualna site-spceific instalacija, Gil & Moti Homegallery, Witte de Withstraat Rotterdam (1999). 2008. nominirana je za nagradu pokrajine Nordrhein-Westfalen za mlade umjetnike/ce u kategoriji medijska umjetnost.

Dokumentacija pojedinih projekata dostupna na www.irishoppe.com
 
Predstavljanje i razgovor s umjetnicom
ponedjeljak, 08.12.2008. u 19.00
G-MK | Galerija Miroslav Kraljević
Šubićeva 29
 

Meetinh Point (2002)

Meeting Point (2002), video projekt u formi projekcija na informacijskim displayima tvrtke Bahninform na 26 željezničkih kolodvora u Njemačkoj. Video sekvence, 60 činova pozdravljanja među ljudima iz različitih kultura i generacija u javnom prostoru, prikazuju se na Bahninformovom ekranu pored regularnih informacija i zabavnog programa. Putnici su na živopisan način suočeni s gestama drugih koji se isto tako nalaze u javnim situacijama. Bilo mi je iznimno stalo do toga da rad «vratim» onima koji su sudjelovali u snimanju video segmenata.
 

Individual Borders (2003)

Rad Individual Borders (2003) nastao je u kontekstu [ve]01: border counter, projekta koji su kurirali Multiplicity i Officina Plug-in, a koji je okupio različita iskustva prelaska granica duž dvije određene rute: Berlin – Venecija / Jeruzalem – Venecija. Vozeći se automobilom putanjom između Berlina i Venecije umjetnica prelazi razne granice, i na sporednim i na glavnim cestama: Njemačka/Češka, Češka/Austrija, Austrija/Slovenija, Slovenija/Italija, prilazi ljudima na cesti pitajući ih da stojeći pred službenom granicom definiraju svoje osobne granice.
 

Grenzmarkierungen-Köln (2008)

društveno-paricipativna umjetnička intervencija u javnom prostoru

U okviru foruma aktualne arhitekture u Kölnu plan08 umjetnica predstavlja plakatnu kampanju u suradnji s mladima u dobi od 14 do 21 godine. U ovom radu istražuje na koji način mladi određene regulacije u gradskom životnom prostoru doživljavaju kao “granice”. Na koji način prostorne strukture, prometnice, gradske pokretnine, arhitektonski elementi i oblikovanje javnih trgova utječu na socijalno ponašanje i psihičko stanje mladih u njihovoj svakodnevnici?

Sudionici, mladi, uvučeni su u umjetnički proces u kojem zajedno s umjetnicom slikovno i jezično istražuju gradski prostor. Fotografski isječci Kölna, izjave i siluete sudionika čine temelj za oblikovanje plakata. Kao i u njenim dosadašnjim radovima, koncept radaGrenzmarkierungen-Kölnje izrazito procesno i iskustveno orijentiran. Dio rada događa se u neposrednoj komunikaciji između umjetnice i sudionika, što podrazumijeva da je u određenim segmentima šira javnost isključena. Javni prostor se tako shvaća kao sučelje i granica privatnog i javnog te kao društveni i politički prostor interakcije.
 

Umjtnik kao posrednik etičkog djelovanja

– aktiviranje interakcijskih i participacijskih procesa u javnom prostoru – nove komunikacijske tehnologije, display za glas građana

U ovom ću se eseju dotaknuti problematičnog područja društvenog koje se tiče ljudskog djelovanja u urbanom životnom prostoru, posebno s obzirom na činjenicu da su njegovi vrijednosno orijentirani ciljevi i njegovo utemeljenje danas nejasni. Kako umjetnička intervencija može odgovoriti na ovo stanje? (…)

Radi se o tome da smo mi, ljudi očito izgubili svaki odnos prema etičkom djelovanju, temeljnom zakonu našeg društvenog suživota. Onaj tko želi etički djelovati, mora osvijestiti vrijednosti, norme i principe te ih potom kritički preispitati u odnosu na djelovanje. (Vrlina u grčkom misaonom sklopu ne označava uglađenost, već vrsnost i uzornost u smislu socijalnih kompetencija.) Zar u našem društvu nema tih vrijednosti, normi i principa? Tko ih uopće određuje? (…)

Međusobno se promatramo više kao konkurenti, negoli kao bića zajednice ili partneri. Neosporno je da u “javnim” prostorima urbanog životnog okruženja vlada asocijalno, destruktivno ponašanje. Već i najjednostavnije socijalne geste, pozdravni rituali – i rituali pri rastanku sve se rjeđe prakticiraju (usp. videoprojekt Meeting Point, 2002, Iris Hoppe). Jesmo li izgubili sposobnost odnošenja u našim životima? Što znači živjeti jedni s drugima? Mogu li ja, kao umjetnica, doprinijeti međuljudskom suživotu djelujući u javnom prostoru – kao posrednik između pojedinca i društva?

Urbani je prostor danas medijski prostor koji se sastoji od beskonačno mnogo audiovizualnih informacija, međusobno konkurentnih; digitalni ekrani, LED-displayi, mediji implementirani u arhitekturu (medijatektura), nadzorni sustavi i digitalni podaci. Pojedinac je ovim svakodnevno preplavljen i tako ‘opijen’ tetura u mnoštvu informacija i ponuda. Dispozicija sadržaja posve izostaje. Za stvaranje učinkovitog koncepta umjetničke intervencije, koncepta koji se može probiti u utrci s medijskim bombardiranjem, potrebno je sublimno upravljanje sudionicima i prisvajanje postojećih displaya u javnom prostoru. Pretpostavke za to su:
1. Ciljani izbor sadržaja koji se žele prenijeti.
2. Označavanje akcijskog tijeka za sudionike koji se može shvatiti kao trening etičkog djelovanja.
3. Predstavljanje procesa i rezultata sudionika u javnosti; na koji su način građani/sudionici upleteni u političko i estetsko su-oblikovanje našeg društva.

Participacija, demokratizacija i suodlučivanje – 1970-ih su bili borbeni pojmovi. Danas se sudjelovanje građana traži u svim prigodnim govorima i stranačkim programima. Svatko se danas može drznuti na više demokracije, no jedva da je itko toga svjestan. (…)
ulomak iz eseja Iris Hoppe